Održano “Veče savremene muzike za violončelo i harmoniku dua 2B” u Međunarodnoj galeriji portreta Tuzla
Obilježena godišnjica smrti Ismeta Mujezinovića, polaganjem cvijeća na Gradskom groblju Trnovac u Tuzli
U skladu sa dosadašnjim običajem, kolektiv JU „Centar za kulturu“ Tuzla je obilježio godišnjicu smrti velikog Ismeta Mujezinovića. Mujezinović je preminuo 07.01.1984.g. u Tuzli. Vijest o smrti umjetnika se brzo proširila čitavom bivšom državom. Brojne ličnosti iz političke i kulturne sfere svih bivših republika su porodici uputile telegrame saučešća i iskazale žaljenje za gubitkom vrsnog umjetnika i intelektualca. Stotine novinskih članaka je objavljeno sa informacijom o smrti umjetnika i osvrtima na njegovo cjeloživotno stvaralaštvo.Značaj umjetnika se ogleda i kroz organizovanje nekoliko komemorativnih skupova na kojima je još jednom odato priznanje za Mujezinovićev rad i doprinos umjetnosti i kulturi. Komemorativni skupovi su održani u Tuzli, Sarajevu, Brčkom i Bijeljini. Komemorativna sjednica društveno-političkih organizacija i Skupštine opština Tuzla je održana 09.01. u Domu JNA Tuzla.U Sarajevu je 10.01.1984.g., na dan sahrane, održana zajednička sjednica Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Akademije likovih umjetnosti Univerziteta u Sarajevu i Udruženja likovnih umjetnika BIH. Na dan sahrane 10.01.1984.g. su se u Tuzli, tačno u 14:30h, oglasile gradske sirene u znak odavanja počasti preminulom umetniku. Hiljade sugrađana i sugrađanki, umjetnika, političara i prijatelja su posjetile tadašnju Galeriju jugoslavenskog portreta u kojoj je bio postavljen lijes i posljedni put se oprostili od Mujezinovića, i to u ustanovi koju je osnovao i ostavio svoj lični i umjetnički pečat. Počasnu stražu na sahrani su držali: Cvijetin Mijatović, Svetozar Zimonjić, Franjo Herljević, Hamdija Pozderac, Milanko Renovica, Branko Mikulić, Emina Zaimović i Husein Bakalović. Sahrani je prisustvovao i Marin Cetinjić u ime Savjeta Federacije. Umjetnička djela Ismeta Mujezinovića i dalje postoje kao zaštićeno dobro Bosne i Hercegovine i primjer su likovne maestralnosti, dok sjećanje na njegovu ličnost i društveni angažman treba da služi svim generacijama kao uzor i podsticaj za progresivnost i borbu za ljudske ali i umjetničke slobode. U prilogu se nalaze novinski članci koji pišu o smrti i sahrani umjetnika, kao i fotografije sa ispraćaja u Galeriji i ukopa na groblju Trnovac u Tuzli.